Istorijat Borča

Tumačenje same riječi Borač temelji se na više pretpostavki. Prva pretpostavka da je mjesto Borač dobilo ime po ljekovitoj biljci Borač (Borago officinalis) koje ima na području Borča a koristili su je Rimski vojnici za liječenje rana i niz drugih bolesti. Takođe se koristi u kulinarstvu kao dodatak mnogim jelima na prostoru BiH i cijele Evrope.

Druga pretpostavka o nazivu Borač datira iz srednjevjekovnog perioda kada žitelji pojedinih mjesta organizacijski i teritorijalno napreduju te počinju stvarati ograničene administrativne teritorije Župe-Borče. I danas na prostoru bivše srednjevjekovne Bosne i šire postoje nazivi sličnih mjesta  kao npr. Borci kod Konjica, župa Boračka, grad Borač sa administrativnom upravom  nedaleko od Rogatice, te selo i utvrda Borač u Srbiji.

Treća pretpostavka da je mjesto Borač dobilo ime po borovim deblima (kladama) koje su mještani nalazili oko Neretve. Naime i danas žive ljudi koji pamte da su mještani vadili borova debla iz zemlje, na mjestima gdje je rijeka Neretva potkopala obale te tako otkrila nekada davno zarobljena debla koja su oni koristili kao građevinski materijal. Takođe u Kladopljskom jezeru, desna obala Neretve prema Leliji, nalaze se drvene klade koje ne mogu istrunuti u vodi, mada oko Kladopoljskog jezera na kilometre nema nikakve šumske vegetacije. Ova konstatacija nedvojbeno navodi na činjenicu da su na tom području bili veliki kompleksi šuma čiji ostaci su se zadržali pod zemljom i u Kladopoljskom jezeru po čemu je i dobilo ime.

Kulturno istorijsko naslijeđe.

Na području  mjesta Borča nalazi se mnoštvo kulturnoistorijskih spomenika. Živopisni vodom bogat Borački kraj od uvijek je bio privlačan za naseljavanje, posebno za stanovnike koji su živjeli u šturom hercegovačkom kršu. Zbog toga je vijekovima u Borču bujao život o čemu svjedoče mnogobrojni ostaci iz različitih vremnskih perioda praistorije, rimskog doba, srednjeg vijeka i osmanskog perioda. Posebno je srednjevjekovni period iza sebe ostavio mnoštvo stećaka, nijemih čuvara istorije i legendi. Srebrni prsten koji godinama posjeduje porodica Đipa iz sela Jezero datira iz srednjeg vijeka, srebrni novac koji su koristili mletački trgovci nalazi se u privatnoj kolekciji Rifeta Spahića iz Sela. Takođe neistraženi priobalni dio jezera pod Bakom za koje mještani sela kažu da u vodi i danas se mogu naći ostaci građevina sojeničkog tipa, čije ostatke štiti voda i trstika, te niz drugih ostataka iz različitih istorijskih perioda.